Šarenilo meksičke kuhinje
Meksička kuhinja je poznata po živim bojama, mnogobrojnim začinima i jakim ukusima. Većina nas pogrešno vjeruje da je sva meksička hrana jako ljuta. Ljuta jela, mada česta, nisu jedina u ovoj gastronomskoj paleti. Iako je čili ključni elemenat velikog broja tradicionalnih specijaliteta...
Mešavina različitih ukusa i tradicija
Veći dio današnje meksičke kuhinje se zasniva na tradiciji Asteka i Maja i kulinarskim trendovima koje su donijeli španski kolonisti. Španski konkvistadori su otkrili su da se ishrana tamošnjeg naroda sastoji uglavnom od jela napravljenih od kukuruza, pasulja i tikve, začinjenih ljutim papričicama i biljem.
Zatekli su, za njih do tada nepoznate, sastojke poput čokolada, vanile, avokada, papaje, ananasa, kikirikija... Na ovaj jelovnik su dodali svoje uobičajene namirnice donijete iz Španije i tako ga proširili pirinčem, lukom, teletinom, piletnom, svinjetinom i vinom.
Daljem oblikovanju meksičke kuhinje je doprinjeo i karipski uticaj, a neke promjene su unijete i tokom francuske okupacije Meksika.
Regionalne razlike
Meksička hrana se razlikuje po regionima, prije svega zbog klimatsko-geografskih razlika između regiona i kulturnih i etničkih razlika između njihovih starosjedjelaca, ali i zbog različitog stepena prihvaćenosti španske kuhinje u pojedinim krajevima.
Za sjever su karakteristična jela i proizvodi od mesa; za jugoistok jela od piletine i povrća sa mnogo začina; okolina Verakruza je najsklonija morskoj hrani...
Nije baš uobičajena, ali je relativno dobro poznata tzv. “comida prehispanica” ili “predšpanska hrana”. To su egzotična jela naslijeđena od plemena Maja i Asteka koja su savršen izbor ako baš hoćete da saznate kog ukusa su jelen, iguana, zvečarka ili neki insekti.
Tortilja
Mi imamo hleb, a Meksikanci imaju tortilju. Ovo pecivo je neutralnog ukusa zbog svog skromnog sastava, a u početku bila osnovna hrana samo najsiromašnijeg dijela stanovništva. Pravljena je isključivo od kukuruznog brašna sve do dolaska Španaca, koji su počeli prvo sa mješavinom kukuruznog i pšeničnog da bi na kraju kukuruzno potpuno izbacili.
Služi se uz većinu meksičkih jela ili, preciznije, većina meksičkih jela služi se na tortilji. Kako izgledom podseća na tanjir, uglavnom se tako i koristi pa često predstavlja podlogu za ostatak obroka. Mora se priznati da je ideja odlična - na kraju obroka pojedeš tanjir.
Dnevni obroci
Meksikanci imaju nekoliko obroka u toku dana:
- Desayuno - rani doručak se sastoji od kafe, peciva i voća
- Almuerzo - drugi doručak koji se jede oko podneva i podrazumeva malo jaču hranu
- Comida - kompletan poslepodnevni obrok
- Merienda - lagana večera.
Uživanje u popodnevnom obroku
Uijvek započinje supom (bistra, gusta, povrtna, mesna) nakon koje slijedi glavno jelo. Ono obavezno obuhvata meso i to svinjsko, pileće, juneće ili ćureće. Najčešće se meso priprema na roštilju. Prije toga, obavezno mora da odstoji u nekoj od brojnih marinada.
Često se na trpezi mogu naći i plodovi mora, a pored uobičajenih vrsta ribe, rakova i školjki, nerijetko ćete biti u prilici da isprobate ražu, gigantske kozice ili morskog psa. Kao prilog, uglavnom se služi pasulj, pirinač ili kukuruz, pomiješan sa nekom vrstom paprike i nekom od mnogobrojnih vrsta ostalog povrća.
Ovo bogatstvo trpeze će sigurno biti upotpunjeno i sirom i sosevima.
Što se tiče salate – ne nadajte joj se! Pojam salate u klasičnom smislu riječi meksička kuhinja ni ne poznaje. Ne brinite, pored toliko povrća, ni nećete primetiti da je nema.
Nakon ovako obilnog i teškog obroka, Meksikanci za desert najčešće služe voće kog ima u izobilju tokom cijele godine ili lagane kolačiće specifičnog ukusa (sa čokoladom, bademom i cimetom). Sada, kada ste savladali osnove meksičke kuhinje možete da pređete i na praktični dio i spremite neki od meksičkih specijaliteta. Za početak, predlažemo tortilje…